Razgovarali u Rijeci 22. srpnja 2016.
I prije nego je Rijeka imenovana europskom prijestolnicom kulture za 2020. godinu, događale su se brojne akcije pod egidom Luka različitosti. Novoizabrana voditeljica projekta Emina Višnić u recentnom je intervjuu kazala kako ne želi da Rijeka 2020. – Europska prijestolnica kulture bude prolazni i raskošni cirkus koji će završetkom te godine spakirati šatore i otići. Barem za sada, čini se da će tako i biti, jer su specifično institucionalno pokriće i podrška već iznjedrili jedan umjetnički čin koji spaja na ovom području još uvijek egzotične pojmove ambijenta i zvučne arhitekture, percepcije prostora i zvuka te načina njihova međusobnog djelovanja u iskustveni, korisnički doživljaj.
ORIS — Kako je došlo do Vašeg posljednjeg projekta Water Drops (Kapi vode)?
Robin Rimbaud — Kao u mojim brojnim drugim radovima, rezultat je to mnogih elemenata. Jako je zanimljivo pokušati razumjeti te slijediti put ostvarenih dostignuća. Ljudi se međusobno povezuju raznim metodama i načinima. Jako se rijetko prijavljujem na natječaje. Nemam strpljenja za ispunjavanje formulara ili sličnih dokumenata. Davno sam odlučio da neću provesti život aplicirajući za sredstva i donacije i tipkati satima. No prošle sam godine dobio ovaj poziv i pomislio kako je ideja stvaranja zvuka za prostor u kojem ga nitko ne očekuje zaista intrigantna. Kao uvijek, nisam imao nikakvu ideju kako početi. Radio sam tada s kazališnom grupom u Parmi u Italiji i jedno sam popodne pomislio kako bih to mogao napraviti. Imao sam doslovno dva sata za osmišljavanje ideje. Izradio sam jedan audioisječak i napisao kratki tekst o tome što bi to potencijalno moglo biti; poslao ga, čekao neko vrijeme i dobio odgovor: Jako nam se sviđa.
ORIS — U tom trenutku još nije bilo pravog zvuka?
Robin Rimbaud — Ne, mora se napraviti demo-snimka u kojoj će se pokazati kako bi to moglo zvučati, ali sjedio sam u hotelu bez pristupa studiju pa sam napravio verziju sa slušalicama i jednostavnim softverom koja nije tako različita od one koju sam izradio sada. Koristio sam puno dijelova generativnog softvera za obradu kako bih dobio sitne elemente koje bih onda razdvajao u zrnca i ponovno ih oblikovao. To je slično postupku gradnje kuće. Imam svoje cigle, pretresem ih sve u rukama i tako nastaje neki novi model. Uspio sam, dobio sam e-poruku u kojoj su mi čestitali i pomislio: Sada to moramo napraviti. Znao sam što želim napraviti tijekom cijelog procesa. Prilično sam intuitivan. Napravio sam puno javnih umjetničkih projekata. Poznajem odgovornosti koje dolaze u paketu s njima i one me nadilaze. Zanima me ono što je iznad ega. Čak 99,9 % ljudi koji prolaze kroz zračnu luku ne znaju ništa o elektronskoj glazbi ili ičemu istraživačkom.